Prije nego što krenem dijeliti svoja iskustva, znanja i savjete u vezi s prehranom, otkrit ću vam nešto o sebi. Počinjem od 17.7.2017. — datuma koji mi je okrenuo život naglavačke i pomutio puno mojih saznanja i uvjerenja. Naime, toga sam dana saznala da imam rak debelog crijeva s metastazama u jetri. Šok i nevjerica. Istog me trena obuzeo užasan, paralizirajući strah i ušao u sve pore moga tijela.

‍
Potvrdu o ozbiljnosti situacije dobila sam i od svoga tadašnjeg onkologa koji mi je vrlo jasno rekao da je moje stanje neizlječivo. Rečeno mi je i da nastavim živjeti kao do sada te da, nažalost, ne mogu napraviti ništa kako bih promijenila trenutno stanje.

‍
Iako sam kao magistra farmacije bila dio tog svijeta, usko povezana s lijekovima i liječnicima, dijagnoza me bacila u svijet straha i samoće. Osjećala sam se kao da sam u bezizlaznoj situaciji, što je za mene bio sinonim za neizlječivo. Kao i danas, tada sam bila svjesna da ću — ako krenem istraživati podatke o kemoterapiji, učinkovitosti terapije i postocima izlječenja — pronaći kliničke studije i statistiku na teme kao što su “koliko ću dugo živjeti”, “nuspojave kemoterapije i zračenja” i “preživljenja unutar dvije, tri, pet ili više godina”. Sve me to još više guralo u strah.

‍

Iz današnje perspektive i znanja uviđam da mi je tijelo stalno signaliziralo da se u njemu nešto događa. Nakon oba poroda dobila sam hemoroide koji su se pojavljivali i nestajali. Kako su godine odmicale, imala sam sve češće i snažnije glavobolje, urinarne infekcije, E. coli, gastritis, H. pylori, respiratorne viroze, polipe u štitnjači, tahikardiju, a sve sam više imala i tzv. pigmentacijskih mrlja na licu. Danas znam da to nisu mrlje koje su povezane sa izlaganjem suncu. Na laktovima mi se počela javljati i psorijaza.

‍

Sve sam češće osjećala snažan umor i bolove u križima. Ali tome nisam pridavala preveliku pažnju jer sam za neke simptome pronalazila potpuno objašnjive razloge — kćerkicu, sina u pubertetu, renoviranje stana i preseljenje, povratak na posao itd. Baš kao i većina ljudi, rješavala sam samo simptome. I to različitim kratkotrajnim terapijama: brojnim antibioticima, tabletama protiv bolova, za želudac, skupim kremama za lice, protiv sunca, raznim vitaminima, mineralima i ostalo. Nisam znala niti sam učila kako tražiti i rješavati uzroke bolesti i simptoma, kako sagledati tijelo u cjelini, odnosno holistički, a ne samo smanjivati simptome i gasiti razne manje ili veće požare. Stres je u mom životu bio prilično izražen.

‍

Danas se zna da se samo 5-10% svih vrsta raka može pripisati nasljednoj sklonosti raku. Ostalih 90-95% posljedica su stila života, u prvom redu prehrane i stresa. Duboko u sebi osjećala sam i znala da kemoterapija i operacija neće biti ono jedino na putu mog izlječenja. Snažno sam vjerovala da postoje načini kojima si mogu pomoći. Od toga sam dana svoje učenje i istraživanje usmjerila na proučavanje holističkih metoda i svega onoga što je drugima u takvim situacijama pomoglo, i to dugoročno.

‍

Također sam detaljno pretraživala nova medicinska saznanja i razne kliničke studije. Sav sam strah pretočila u proučavanje i implementiranje raznih prirodnih, holističkih metoda, u jačanje svog imunološkog sustava, čišćenje tijela, osmišljavanje i provođenje svog antikancerogenog protokola i vraćanja tijela u ravnotežu.

‍

Moj je put bio integrativni put liječenja jer je uključivao medicinske protokole poput kemoterapije i operacije, ali i one holističke metode poput promjene prehrane, tjelovježbe, redukcije stresa, molitvu, jačanje imunološkog sustava, detoks tijela i drugo. Ogromnu pomoć i podršku pružila mi je moja obitelj — suprug, sin, kćer, sestra i ostatak obitelji. Svi su oni od prvog trenutka bili upoznati s detaljima mog stanja. Oni su bili i ostali moja najveća podrška i motivacija. Danas znam da su me upravo podrška obitelji i cjeloviti pristup liječenju doveli do jako brzih rezultata. 

‍

Cancer-free postala sam već nakon tri i pol mjeseca od dijagnoze. Kako bih iskoristila veliku snagu biljaka u procesu ozdravljenja, dodatno sam se educirala za fitoaromaterapeuta. Završila sam i za specijalistu regenerativne detoksikacije na International School of the Healing Arts and Sciences kako bih na ispravan način pomogla svom tijelu da se regenerira i očisti od toksina. Upornost, velika želja i volja za životom, moja obitelj, vjera, spremnost na promjene, dosljedan rad na sebi, disciplina, učenje, otvorenost za nove spoznaje i primjena istih na sebi vratili su me vrlo brzo na put zdravlja. Više od 6 godina ne bolujem od raka i ne pijem nikakve lijekove.

‍

Dugo u meni rađala se i sazrijevala ideja o tome kako da podijelim iskustvo, znanje i sve ono što sam prošla (od dijagnoze raka debelog crijeva s metastazama u jetri do onoga što sam danas — zdrava i svjesna da sve ima šire značenje). I tako sam prije više od godinu dana pokrenula i započela svoj obrt za nutricionističko i fitoaromaterapijsko savjetovanje Natura Sanat, što u prijevodu s latinskog znači “priroda liječi”. Natura Sanat obilježila je moj put ozdravljenja, znanje, iskustvo, kao i želju da pomognem ljudima da se vrate na put prirode i zdravlja. 

‍

Kroz svoj sam put ozdravljenja osjetila želju da pomognem, prenesem svoje iskustvo i znanje svim zdravima, ali i onima koji se tako ne osjećaju, i to sve kako bi poboljšali svoje prehrambene navike, ojačali imunološki sustav, očistili tijelo te time prevenirali bolesti ili postigli brže i bolje ishode liječenja. Održavam individualna savjetovanja, razne radionice i edukacije, a započela sam pisati e-knjižice i brošure na temu prehrane i fitoaromaterapije. 

‍

U sklopu projekta Tjelesni i duhovni oporavak onkoloških bolesnika na otoku zdravlja i vitalnosti — Lošinj, kojega za svoje članove provodi udruga Budi dobro, održavam radionice zdrave prehrane. Jednom mjesečno u organizaciji udruge Iget (Institut za gastroenterološke tumore) u prostorima zagrebačke lige protiv raka na Klinici za tumore održavam besplatne radionice pod nazivom Hrana kao lijek za sve onkološke bolesnike.

‍

Poražavajuća je činjenica da je Hrvatska prva po pretilosti, druga po smrtnosti od raka i peta po pušenju u Europskoj uniji. Ono što bih savjetovala svima, i onima zdravima i onima koji se tako ne osjećaju, jest da mijenjaju nezdrave navike (prehrana, stres, alkohol, cigarete, droga) jer je samo 5% svih vrsta raka vezano uz genetiku, dok je njih čak 95% povezano sa stilom života. 

‍

U prvom redu treba mijenjati nezdrave prehrambene navike, raditi na redukciji stresa, redovito se baviti tjelovježbom (planinariti, šetati prirodom, biciklirati, plivati, raditi pilates i sl.), jačati svoj imunološki sustav, čistiti svoje tijelo, vratiti se prirodi, druženju i svemu onome lijepom. Važno je i redovito se kontrolirati kod liječnika i ne zanemarivati simptome putem kojih tijelo s nama komunicira. Treba tražiti prave uzroke simptoma te cjelovitim pristupom i radom na sebi prevenirati bolesti. Jer prevencija je pravi put do zdravog i sretnog života.